Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) - Sve što trebate znati

-

Bosiljak

Bosiljak

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) pripada porodici usnača ili usnatica (Lamiaceae), zajedno s gorkom i mačjom metvicom, elšolcijom, ivicom, agastačom, crnom koprivom, dobričicom, zmajevim ustima, srbom, miloduhom, isodom, lavandom, srčenicom, vučjom nogom, maruljom, matičnjakom, bresinom, mažuranom, kaduljom, vrisakom ili čubarom, čistačem, majčinom dušicom i timijanom.

Potiče iz Indije, proširio se po Europi i svijetu u srednjem vijeku. Danas je najpopularniji u Italiji i Francuskoj. Narod ga zove bosilje, murtela, marjanec, murtila, bazilika, bažolek.

Riječ je o jednogodišnjoj biljci čija stabljika naraste 50 - 80 cm, s razgranatim korijenom do 40 cm dubine. Svijetlozeleni listovi su ovalni i jako mirisni. Na vrhovima su ušiljeni, a na rubovima rijetko nazubljeni. Listovi se proporcionalno povećavaju od vrha prema podnožju stabljike.

Mali bijeli cvjetovi cvatu od lipnja do kolovoza na vrhu stabljike. Plodovi su tamnosmeđi i sitni (do 2 mm). Uzgaja se na rahloj, vlažnoj zemlji uz sunčevu svjetlost. Može rasti u posudama i vrtovima.

Vrste bosiljka

Postoji mediteranski, indijski, afrički bosiljak i deseci vrsta različitih po veličini, obliku, boji, mirisu i okusu.

Listovi variraju po veličini - od srednjih do dlana. Boja je obično tamnozelena, ali ima sorti s tamnocrvenim listovima.

Vrste s zelenim listovima imaju slađu aromu, dok ostale imaju opor okus i miris. Postoje i vrste s okusom cimeta, limuna ili anisa.

Sve vrste su ljekovite, ali neke su aromatičnije, poput sorti Genovese, Clasico i sitnog bosiljka.

Limunski bosiljak

Naziva se indonezijskim bosiljkom zbog mirisa limuna. Može narasti do 100 cm, ima nazubljene listove i bijele cvjetove. Razmnožava se sjemenom od veljače do lipnja.

Genovese

Slatki bosiljak raste do 80 cm, ima svijetlozelene listove i koristi se za pesto umak.

Clasico

Niži rasta (do 40 cm) s jakim mirisom, koristi se kao začin i odbija insekte.

Sitni bosiljak

Raste do 30 cm, odbija insekte, koristi se u jelima i čaju.

Uzgoj bosiljka

Za uspješan uzgoj potrebno je dobro drenirano tlo, zalijevanje, sunce. Može se saditi iz sjemena ili reznica u tlo ili posude. Biljku treba čistiti od suhog lišća i stabljika da se spriječe bolesti.

Tlo

Uspijeva na plodnim tlima s humusom, pH od 4,3 do 8,2. Osjetljiv je na ostatke herbicida, pa se preporučuju određena tla poput aluvijalnih ili černozema.

Klima

Najbolje uspijeva na vlažnim i toplim područjima, s temperaturom za klijanje od 18 - 20°C.

Sadnja

U toplijim područjima u proljeće, a hladnijim u jesen ili rano proljeće.

Slaganje kultura

Uzgaja se uz rajčicu, papriku, tikvice, krastavce, grašak.

Održavanje

Treba redovito zalijevanje i odstranjivanje cvjetova kako bi se produžio vegetacijski period.

Berba

Listove berite prije cvatnje, ujutro kad je aroma najjača. Sušite ih na prozračnom mjestu ili zamrzavajte.

Bolesti i štetočine

Osjetljiv je na crnu trulež, plijesan, pepelnicu, bakterioze. Napadaju ga grinje, puževi, komarci, muhe.

Kulinarska upotreba

Koristi se svjež ili suh, u umacima, juhama, salatama, jelima s rajčicom, ribom, mesom, tjesteninom, umacima, sirevima, voćnim slasticama, čajevima.

Ljekovita svojstva

Dobar je za probavu, kašalj, bronhitis, astmu, dijabetes, glavobolju, nesanicu, depresiju, umor, upale, prehladu, krvotok, krvni tlak, razne bolesti.

Eterično ulje

Sadrži cineol, eugenol, linalol, kamfor, limonen, pinen. Koristi se u parfemima, sapunima, kozmetici, aromaterapiji.

Upozorenje

Ne preporučuje se trudnicama, dojiljama, maloj djeci, osobama s alergijom na bosiljak.

Zanimljivosti

U antičkom Rimu smatran je simbolom ljubavi i sreće. U Indiji je svetičina biljka. Često se koristi u vjerskim obredima, obradama, molitvama. Raste i u svemirskom vrtu.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Velika gnojištarka (lat. Coprinus comatus) - Sve što trebate znati

-
Slika
Gnojištarka Velika gnojištarka ili čupava gnojištarka (lat. Coprinus comatus) je jestiva gljiva iz porodice pečurki. Raste na različitim mjestima: uz livade, rubove šuma i šumske puteve, ali i u vrtovima, voćnjacima, vinogradima, kompostištima i humusnim tlima. Na livadama najčešće raste u niskoj travi, na vlažnim tlima koja su bogata humusom, a u šumama na rubovima koji obiluju prirodnim kompostom od raspadajućih grančica i lišća. Lako je prepoznatljiva pa se rijetko događa da je netko zamijeni s nekom drugom gljivom. Velika gnojištarka na početku razvoja ima izdužen klobuk, koji kasnije poprimi oblik zvona. Klobuk može biti visok od 5 do 15 cm, a širok od 3 do 7 cm. Može biti bijele ili sivo smeđe do žućkaste boje. Prekriven je ljuskama sive boje koje se na krajevima uvrnu i raspuknu. Gljiva tijekom starenja potamni na rubovima i krene ispuštati crnu tekućinu. Ispod klobuka smješteno je tanko i mekano meso koje je u početnom stadiju razvoja gljive bijelo, a kako gljiva stari, on...
Pročitajte više

Brzi i Ukusni Keks Rolat sa Kokosom - Recept za Savršen Desert!

-
Slika
Priprema neodoljivog keks rolat sa kokosom nikada nije bila lakša! Sa sastojcima poput mljevenog keksa, šećera u prahu, kakaa, kokosa i putera, ovaj desert će očarati vaše čulo ukusa. Slijedite korake u receptu i uživajte u jednostavnom, ali fantastičnom poslasticu koja će zadovoljiti vašu slatku žudnju. Sastojci 350 gr mljevenog keksa 125 gr šećera u prahu 100 ml mlijeka 3 kašike kakaa Punjenje 180 gr šećera u prahu 250 gr kokosa 125 gr putera 100 ml mlijeka Način pripreme Keks pomiješajte sa šećerom u prahu i kakaom. Dodajte kakao i umiješajte mlijeko pa razvucite oklagijom između dva masna papira. Puter sobne temperature umutite sa šećerom u prahu pa dodajte kokos. Zamotajte rolat i stavite da se ohladi u frižideru.
Pročitajte više

Jablanovača ili topolovka (lat. Agrocybe aegerita) - Sve što trebate znati

-
Slika
Jablanovača Jablanovača ili topolovka (lat. Agrocybe aegerita) je jestiva gljiva iz porodice strnišnica. Postoji još nekoliko znanstvenih naziva za ovu gljivu, a to su: Pholiota cylindracea, Pholiota leochroma, Agaricus cylindraceus i Togaria cylindracea. Nazive jablanovača i topolovka dobila je zbog toga što raste u blizini jablana i topola. Klobuk gljive jablanovače je mesnat i može biti širok od 5 do 20 cm. U početku je žuto smeđe boje, visoko je ispupčen i ima svijetao rub. Kasnije poprimi smeđu boju te postane ispucan i spljošten, odnosno plitko udubljen. Ispod njega se nalazi slabi vjenčić. Listići su poprilično tanki, ali su široki i gusto smješteni ispod klobuka. U početku su bijele, eventualno žutosive boje, a kasnije poprime smeđu boju i srastu sa stručkom. Stručak jablanovače je tanak i bijel. Obično je nakrivljen, a što se tiče veličine, može biti visok od 4 do 15 cm i debeo od 1 do 2 cm. Meso klobuka je debelo, mekano i sočno, dok je kod stručka vlaknasto i musavo, ali ...
Pročitajte više