Šampinjoni

Šampinjon (lat. Agaricus bisporus) je jestiva vrsta gljive poznata i pod nazivom plemenita pečurka. Najpopularnija je jestiva gljiva koja pripada porodici pečurki (Agaricaceae) koja obuhvaća mnoge vrste gljiva s jestivim i otrovnim svojstvima, a najpoznatiji predstavnici ove porodice su haringača, trnovača, oguljena sunčanica i grbava sunčanica. Iako se prirodno uzgaja u Europi i sjevernoj Americi rasprostranjena je u više od 70 zemalja diljem svijeta.

Raste na livadama, pašnjacima i šumskim područjima kao saprotrof, a intenzivno se pojavljuje od svibnja do studenog. Preferira umjerene temperature i vlažne uvjete za rast, a idealna temperatura je 23 - 25°C dok je optimalna vlažnost zraka između 60 - 70%. Šampinjon preferira umjerenu količinu padalina s oko 700 - 800 mm godišnje, a jako je važno da tlo bude dobro drenirano kako bi se spriječilo nakupljanje viška vode što može dovesti do truljenja korijena i oštećenja gljive.

Obično raste na nadmorskim visinama do 1.000 m, iako se u nekim područjima može naći i na većim visinama poput primjerice u Švicarskoj (1.200 m n. v.), pojedinim dijelovima Kine (1.500 - 2.000 m n. v.) i južnoj Americi (iznad 2.000 m n. v.). Šampinjon najbolje podnosi umjerenu količinu svjetla pa se u prirodi može naći u područjima s djelomičnom sunčanom i djelomičnom zasjenjenom svjetlošću poput šumskih rubova ili livada.

Za uzgoj u kontroliranim uvjetima potrebno je osigurati umjetnu svjetlost koja će oponašati prirodne uvjete svjetlosti koje preferira. U tropskim i suptropskim područjima kao i u zatvorenim prostorijama ili staklenicima šampinjon može biti dostupan tijekom cijele godine i sezona berbe ne postoji jer se gljive beru kontinuirano kada sazru.

Bere kada dostigne punu veličinu i kada se otvori poklopac, odnosno kada je promjer poklopac 5 - 10 cm. Šampinjon može narasti do veličine od oko 10 cm u promjeru i oko 15 cm u visinu. U optimalnim uvjetima spreman je za berbu u roku od samo nekoliko dana do tjedan dana. U komercijalnom uzgoju obično se sadi na međusobnoj udaljenosti 15 - 20 cm u odnosu na drugi šampinjon, a ova udaljenost se koristi kako bi se osiguralo dovoljno prostora za rast svake gljive kao i za maksimiziranje broja gljiva po kvadratnom metru.

U malom kućnom uzgoju šampinjon se može saditi u plitkim kontejnerima ili u kutijama za uzgoj, a u tom slučaju obično se sadi na različitim udaljenostima ovisno o veličini spremnika dok se preporučuje ostaviti dovoljno prostora za rast svake gljive.

Jestive gljive

Vrste šampinjona

Šampinjon je jedna vrsta gljive i ne postoje njene vrste, ali postoje različite podvrste kao što su bijeli šampinjon, smeđi šampinjon, tamnosmeđi šampinjon, Portobello i drugi koji se razlikuju po karakteristikama kao što su boja, okus i tekstura.

Bijeli šampinjoni

Bijeli šampinjon (lat. Agaricus bisporus var. bisporus) najčešće je uzgajana vrsta gljive u svijetu. Hrani se trulim biljnim materijalom poput lišća, drva i stajskog gnoja. Preferira umjerenu klimu s temperaturom između 16 - 22°C dok je ona optimalna temperatura za rast 20 - 21°C. Preferira relativnu vlažnost zraka od oko 70 - 80%, dok je potrebno osigurati dobru cirkulaciju zraka kako bi se spriječila kondenzacija i razvoj bolesti. Ova vrsta ima bijeli klobuk i bijele listiće i vrlo je cijenjena zbog blagog okusa. Može narasti do veličine 5 - 10 cm u promjeru dok se u idealnim uvjetima može ubrati kada dosegne visinu 5 - 7 cm. Nastavit će rasti i dostići punu veličinu u roku od 24 sata nakon berbe.

Smeđi šampinjoni

Smeđi šampinjon (lat. Agaricus bisporus var. hortensis) je vrsta koja se uzgaja u kontroliranim uvjetima. Sličan je bijelom šampinjonu, ali ima tamniji klobuk i listiće. Ova vrsta ima intenzivniji okus i često se koristi u kuhinjama širom svijeta. Preferira umjerenu klimu s temperaturom između 20 - 24°C. Tijekom inkubacije micelija kada se šampinjon ne pojavljuje optimalna vlažnost zraka može biti između 85 - 95% dok se tijekom procesa plodonošenja može smanjiti na oko 70 - 80%. S obzirom na to da se smeđi šampinjon uzgaja u kontroliranim uvjetima, obično raste na steriliziranoj podlozi dok se u prirodi može naći na različitim vrstama tla poput zemlje bogate organskim tvarima i humusa, a može rasti i na vapnenačkom tlu.

Tamnosmeđi šampinjoni

Tamnosmeđi šampinjon (lat. Agaricus bisporus var. nigricans) je podvrsta smeđeg šampinjona koja se odlikuje tamnom smeđom do gotovo crnom bojom klobuka, a često je manja od ostalih, ima intenzivniji miris i okus i koristi se u azijskoj kuhinji. Prirodno raste u Europi i sjevernoj Americi, a uzgaja se na steriliziranom supstratu koji može uključivati različite kombinacije slame, žitarica, gipsa, vapnenca i drugih sastojaka. Preferira temperature od oko 15 - 25°C za optimalan rast, dok temperature ispod 10°C mogu usporiti rast, a one iznad 30°C mogu biti štetne i dovesti do nepovoljnih uvjeta za rast. Može narasti do visine 5 - 10 cm s istim promjerom klobuka.

Portobello šampinjoni

Portobello šampinjon (lat. Agaricus bisporus var. portobellus) je zapravo zrelija verzija bijelog šampinjona, ali se često koristi kao posebna vrsta zbog svoje velike veličine i karakterističnog okusa. U pitanju je velika i mesnata gljiva s karakterističnim poklopcem ravne površine i tamnosmeđe boje. Može narasti do promjera 10 - 12 cm i visine 8 - 10 cm. Meso je bijele boje, čvrsto i aromatično. Najčešće se uzgaja u uzgojnim postrojenjima, a preferira umjerene temperature oko 18 - 20°C i vlažnost zraka od 70 - 80 %. Uzgaja se na podlozi od slame i komposta.

Uzgoj šampinjona

Šampinjoni se uzgajaju na podlozi od slame, konjskog gnoja i drugih supstrata koji su obogaćeni hranjivim tvarima. Postupak uzgoja se sastoji od nekoliko faza. Prva faza je priprema podloge koja uključuje miješanje i obradu supstrata kako bi se stvorili optimalni uvjeti za rast gljiva nakon čega slijedi sterilizacija podloge kako bi se ubili svi štetni organizmi i spriječilo razmnožavanje.

U drugoj fazi sterilizirana podloga se ostavlja da se ohladi i upije vlagu pa se dodaju spore šampinjona koje se ravnomjerno rasporede po podlozi. Raspored spora ovisi o željenoj gustoći gljiva u uzgoju, ali uobičajeno se koristi gustoća 0,5 - 1 g/m2 podloge. Nakon što se spore ravnomjerno rasporede podloga se prekriva slojem steriliziranog supstrata i ostavlja se da rastu.

U trećoj fazi temperatura i vlažnost se kontroliraju kako bi se osigurali optimalni uvjeti za rast gljiva. Idealna temperatura za rast šampinjona varira ovisno o fazi rasta, ali se općenito kreće između 20 - 25°C. Potrebna je visoka vlažnost zraka i dobra ventilacija, a nakon otprilike 3 tjedna gljive bi trebale biti spremne za berbu.

Tlo

Šampinjon se tradicionalno uzgaja na tlu koje je bogato hranjivim tvarima i ima dobru drenažu. Za uzgoj šampinjona koriste se različiti supstrati, poput slame, komposta i stajskog gnoja koji se miješaju s vodom i drugim sastojcima kako bi se stvorio optimalan supstrat za rast. Važno je da supstrat bude steriliziran kako bi se spriječio rast drugih organizama koji mogu utjecati na rast i kvalitetu šampinjona.

Optimalna pH vrijednost je između 6,0 - 7,5 koja se može smanjiti ili povećati na željenu. Ako je pH vrijednost preniska može se povećati dodavanjem lužine poput natrijevog hidroksida ili vapna, a ako je previsoka može se smanjiti dodavanjem kiseline poput sumporne kiseline ili limunske kiseline. Uzgajivači često primjenjuju malčiranje kako bi zadržali vlagu u tlu i smanjili gubitak hranjivih tvari, a obično provodi dodavanjem sloja malča na vrh tla što može biti nešto poput slame i suhe trave.

Klima

Šampinjon preferira umjereno vlažnu i toplu klimu s temperaturom između 20 - 25°C i relativnom vlažnosti zraka između 70 - 80% i godišnjom količinom padalina 700 - 800 mm. Najbolje podnosi stabilne klimatske uvjete s dovoljno vlage i topline. U prirodi raste u travnjacima, šumama i na drugim površinama koje su bogate organskim tvarima, a obično se može naći na mjestima koja su djelomično osvijetljena kao što su rubovi šuma ili mjesta gdje je drveće rjeđe. Potrebno je održavati optimalnu vlažnost tla i prskati gljivu vodom u kasnijim fazama rasta, a potrebna količina vode ovisi o uvjetima uzgoja, vrsti podloge, temperature i vlažnosti zraka.

Vrijeme sadnje

Šampinjon se može saditi tijekom cijele godine dok je idealno vrijeme za sadnju proljeće ili jesen kada su temperature niže. Tada je lakše kontrolirati uvjete uzgoja i održavati potrebnu vlažnost tla. Općenito se za uzgoj preporučuju temperature između 18 - 25°C s optimalnom temperaturom oko 22°C. U fazi dok se micelij širi i razvija po podlozi temperatura bi trebala biti oko 18 - 20°C, a nakon toga oko 23 - 25°C. Važno je održavati stabilne temperature u prostoru u kojem se uzgaja šampinjon kako bi se postigao optimalan rast i razvoj gljiva.

Međusobna udaljenost ovisi o načinu uzgoja pa se konkretno kod uzgoja na gredicama preporučuje sadnja u redove s međusobnom udaljenošću 30 - 40 cm dok bi razmak između gljiva u redu trebao biti oko 10 - 15 cm. Kod uzgoja u podrumskim prostorima, gljive se obično sade u kupove odnosno male hrpice s međusobnom udaljenošću 30 - 40 cm između, a u svakom kupu se sadi 3 - 5 gljiva.

Slaganje kultura

Uobičajeno se ne sade prateće biljke uz šampinjon, ali u nekim uzgojnim sustavima može se saditi stablo koje stvara mikroklimatske uvjete potrebne za rast i razvoj gljiva. Ove vrste stabala uključuju brezu, topolu i druge listopadne vrste. Šampinjon i rajčica se mogu uzgajati zajedno u istom stakleniku ili plasteniku, ali ne rastu kao usjevi koji se međusobno potiču.

Iako se šampinjon i krastavac fizički mogu posaditi u istom plasteniku to se ne preporučuje jer krastavac može emitirati etilen koji uzrokuje prerano starenje i propadanje šampinjona.

Šampinjoni se također mogu uzgajati na drveću, što je poznato kao "agro-drvo" tehnika. U ovom slučaju, kora drveća, obično bora, se koristi kao podloga za uzgoj šampinjona umjesto tradicionalnih podloga kao što su slama od pšenice, ječma ili raži, stajnjak ili piljevina.

Faza mirovanja

Faza mirovanja se može dogoditi tijekom cijele godine i tada tlo nije potrebno malčirati. Obično se javlja nakon što se gljive beru nekoliko puta, a u ovoj fazi micelij u podlozi ostaje u stanju mirovanja i ne proizvodi plodove. Tada se obično provodi postupak obnove micelija što uključuje dodavanje svježe podloge ili drugih hranjivih sastojaka, stvaranje uvjeta za buđenje micelija i ponovno pokretanje rasta plodova. Ova faza obično traje od kasne jeseni do ranog proljeća kada su temperature niže, a dani kraći. U ovom razdoblju tlo treba biti suho i čisto, a vrši se i povremeno kako bi se osiguralo da nema prisutnosti bolesti ili štetnika.

Sadnja šampinjona

Iako se sadnja šampinjona može provoditi tijekom cijele godine s obzirom na to da je riječ o kontroliranom uzgoju u zatvorenom prostoru, ipak je najbolje vrijeme za sadnju u proljeće i jesen. Prije sadnje potrebno je pripremiti kompost sterilizacijom kako bi se ubili svi mikroorganizmi koji bi mogli biti štetni. Supstrat može biti kombinacija slame, konjskog ili ptičjeg gnoja, žitarica i drugih materijala. Spore šampinjona dodaju se u sterilizirani supstrat koji se zatim ostavi u tamnom i vlažnom okruženju na temperaturi između 18 - 24°C dok se ne pojave mlade gljive.

Gljiva se održava na vlažnom i toplom mjestu s dobrom ventilacijom gdje je potrebna vlažnost zraka između 80 - 90 %. Može se brati kada postigne svoju optimalnu veličinu što obično traje 7 - 10 dana. Optimalna veličina ovisi o svrsi uzgoja. Ako se uzgaja radi berbe svježih gljiva onda je optimalna veličina kada klobuk dosegne promjer 5 - 10 cm dok se za uzgoj u industrijske svrhe preferira manja gljiva koje se bere prije nego dosegne punu veličinu.

Sadnja iz micelija

Najbolje vrijeme za sadnju šampinjona iz micelija je u toplim mjesecima kada je temperatura između 18 - 22°C. Micelij je sličan korijenu biljke i ima tanke niti koje se šire po tlu ili supstratu. Prije sadnje potrebno je pripremiti podlogu na kojoj će micelij rasti, a to je uglavnom podloga od slame, sijena ili drvene piljevine koja se mora sterilizirati kako bi se spriječio rast drugih mikroorganizama. Da bi se održala vlažnost podloga se prska vodom.

Nakon sterilizacije dodaje se micelij kojeg je s podlogom potrebno držati na toplom i vlažnom mjestu poput vlažne vrećice ili spremnika s poklopcem koji se redovno otvara kako bi se osigurao protok zraka. Nakon nekoliko tjedana micelij će se proširiti po podlozi i počet će se pojavljivati šampinjoni koje je potrebno redovito zalijevati kako bi se održala vlažnost.

Sadnja sadnice

Kod uzgoja šampinjona iz sadnica potrebno je pripremiti podlogu u koju će se sadnica saditi. Ne koristi se zemlja nego je najčešće riječ o podlozi od slame, sijena ili drvene piljevine. Prije sadnje potrebno je pripremiti podlogu, sterilizirati je i dobro navlažiti, a zatim se na površinu podloge postavlja sadnica koja se pokriva slojem podloge i ostavlja da raste.

Sadnja sadnice se preporučuje u hladnijim mjesecima između listopada i ožujka jer su u tom periodu temperature niže, a vlaga u zraku viša što stvara optimalne uvjete za rast i razvoj gljiva. Idealna veličina sadnica obično se kreće 2 - 5 cm, a ako se sadi na otvorenom polju obično je međusobna udaljenost 20 - 30 cm u redu i između redova.

Uzgoj u stakleniku

Idealna temperatura za uzgoj u stakleniku je između 16 - 19°C. Temperature ispod 10°C usporavaju rast, a iznad 30°C mogu uzrokovati probleme s rastom i kvalitetom gljiva. Važno je naglasiti da ne treba svjetlost za rast već je svjetlost bitna za reprodukciju i proizvodnju spora. Šampinjon se može uzgajati i u potpunoj tami, ali u takvim uvjetima neće proizvesti spore i neće biti tako ukusni kao kada se uzgajaju u prisutnosti svjetlosti.

Optimalna količina svjetla ovisi o području sadnje, ali u većini slučajeva je to 12 - 14 sati dnevne svjetlosti. Važno je osigurati isti pristup svjetlu i vlazi na svim stranama pa primjerice ako se staklenik nalazi na južnoj strani potrebno je osigurati zaštitu od izravnog sunčevog svjetla koje može uzrokovati previsoke temperature u stakleniku.

Uzgoj u posudama

Za uzgoj u posudama obično se preporučuje posuda promjera 30 cm i dubine oko 20 cm, a obično se radi o drvenoj ili plastičnoj posudi s rupicama, a u posudu se dodaje podloga poput slame, piljevine, komposta, zemlje, stajskog gnoja i drugih sastojaka koji su potrebni za rast gljiva nakon čega se dodaje micelij i to na vrh podloge i sve se prekrije slojem sterilizirane zemlje ili vermikulita. Posuda se stavlja u tamno i vlažno okruženje s temperaturom između 18 - 22°C. Važno je održavati vlažnost podloge tako što će se povremeno navlažiti prskanjem vodom. Nakon 7 - 14 dana micelij će se početi širiti, a šampinjon će početi nicati nakon otprilike 3 - 4 tjedna.

Održavanje nasada

Za održavanje uspješnog nasada šampinjona važno je pratiti temperaturu, vlažnost, osvjetljenje i hranjive tvari te osigurati dobru ventilaciju i redovito čišćenje. Temperatura između 15 - 25°C i vlažnost tla i zraka oko 70 - 80 % odnosno 85 - 90 % su optimalni uvjeti za uzgoj. Osvjetljenje treba biti dovoljno, ali izbjegavati izravnu sunčevu svjetlost koja može uzrokovati opekline na gljivama i nepoželjne promjene u okusu. Supstrat treba biti hranjiv i redovito se dodavati hranjive tvari. Ventilacija je važna zbog prevencije nakupljanja ugljičnog dioksida, a čišćenje je bitno za sprečavanje širenja bolesti i štetnika.

Održavanje i njega

Održavanje podloge na kojoj rastu šampinjoni podrazumijeva redovito provjeravanje i održavanje optimalnih uvjeta za rast. Važno je osigurati dovoljnu vlažnost podloge što se postiže zalijevanjem supstrata vodom na odgovarajućoj temperaturi koja obično iznosi oko 20 - 25°C. Prečesto zalijevanje može dovesti do pretjerane vlažnosti i propadanja dok nedostatak vode može usporiti rast i smanjiti prinose. Bere se kada poklopac dosegne 5 - 10 cm, a čuva se u hladnjaku na temperaturi 2 - 4°C s tim da treba izbjegavati pretjeranu vlažnost jer može dovesti do kvarenja.

Zalijevanje

Iako nije točno određen period dana u kojem se mora zalijevati šampinjon to se obično preporučuje ujutro kako bi se osigurala odgovarajuća vlažnost tijekom dana i kako bi se izbjeglo stvaranje previše vlage noću što može dovesti do problema s plijesni i drugim bolestima.

Uobičajeno je da se zalijevanje provodi jednom dnevno, ali ako je temperatura u prostoru previsoka može se zalijevati nekoliko puta dnevno kako bi se održala odgovarajuća vlažnost i spriječilo isušivanje podloge. Količina vode ovisi o veličini i vrsti posude, a može se razlikovati ovisno o fazi rasta. U ranoj fazi rasta supstrat treba biti samo malo vlažan kako bi se potaknulo stvaranje micelija, a kasnije je potrebno povećati količinu vode kako bi se održavala vlažnost i potaknuo rast gljiva.

Gnojidba

Iako nije potrebno, prihranjivanje je moguće korištenjem stajskog gnoja ili komposta. Ova gnojiva se mogu primijeniti nakon berbe i prije sljedećeg ciklusa uzgoja. Prihranjivanje se može izvesti na nekoliko načina uključujući dodavanje gnojiva izravno u podlogu, u obliku tekućine ili praha na površinu podloge.

Važno je paziti na to da se gnojivo ne koristi svježe nego da se prije korištenja ostavi nekoliko tjedana da fermentira što pomaže u smanjenju rizika od prekomjernog hranjenja i pomaže u sprečavanju neugodnih mirisa koji se mogu pojaviti kada se svježe gnojivo koristi za uzgoj šampinjona. Omjer gnojiva ovisi o vrsti i količini podloge, a općenito se preporučuje koristiti gnojivo u omjeru od 1 : 10 do 1 : 20 u odnosu na količinu podloge. To znači da bi se, primjerice, za 100 kg podloge koristilo između 5 - 10 kg gnojiva.

Razmnožavanje

Pored uobičajenog načina razmnožavanja sporama postoji i vegetativni način razmnožavanja micelija odnosno kloniranje, a postupak se odvija kada se uzme dio zdravog micelija veličine do nekoliko centimetara koji se zove "dodatak" i koji se stavi u sterilni medij za rast. Tamo micelij raste i razvija se dok ne formira novo gljivište koje se može upotrijebiti kao nova kultura za daljnju proizvodnju šampinjona.

Kloniranje se može provoditi tijekom cijele godine, a ako se planira uzgoj šampinjona u prirodnim uvjetima onda je najbolje vrijeme proljeće ili jesen kada su temperature niže i kada je vlažnost zraka veća.

Pomlađivanje

Šampinjon ne prolazi postupak pomlađivanja jer je riječ o jednogodišnjoj gljivi koja se nakon što prođe životni ciklus uklanja iz supstrata ili medija. Nakon toga obično se provodi postupak dezinfekcije posude ili prostorije kako bi se spriječio rast štetnih organizama.

Prorjeđivanje

U zatvorenom prostoru gdje se obično uzgajaju šampinjoni prorjeđivanje nije potrebno jer se uzgajaju u kontroliranim uvjetima i na precizno odabranom supstratu. Prorjeđivanje se može provesti samo ako se šampinjon uzgaja u posudi. U tom slučaju ako se pojavi previše plodova što je obično u periodu 2 - 3 tjedna oni se mogu ukloniti ručno kako bi se smanjila "gužva" i olakšala ventilacija što može dovesti do boljeg rasta i kvalitete plodova. Prorjeđivanje se može obaviti tijekom cijelog razdoblja uzgoja, ali obično se provodi kada se plodovi počnu međusobno dodirivati i gušiti.

Zaštita od vjetra

Šampinjoni su osjetljivi na sušenje, a jak vjetar može isušiti podlogu i uzrokovati dehidraciju što dovodi do usporavanja rasta i smanjenja prinosa. Vjetar također može raspršiti spore na druge površine što za posljedicu ima pojavu šampinjona na neželjenim mjestima. Zato je važno zaštititi ga od jakog vjetra posebice ako se uzgaja na otvorenom. Šampinjon se može zaštititi od vjetra postavljanjem zaštitnih barijera oko nasada poput zidova od slame, mreže ili drugih materijala koji mogu smanjiti brzinu vjetra koji dolazi do nasada. Također ako je moguće uzgajanje šampinjona treba izbjegavati na izloženim i vjetrovitim mjestima.

Zaštita preko zime

S obzirom na to da se uglavnom šampinjon uzgaja u zatvorenim i kontroliranim uvjetima zaštita od zime nije potrebna. Ako se uzgaja na otvorenom tada se na njega može utjecati vremenskim uvjetima i temperaturama zimi. Tada se preporučuje pokriti područje s plastenikom ili nekim drugim oblikom zaštite kako bi se održala stabilna temperatura i zaštitili usjevi od hladnoće i mraza. Također je važno redovito provjeravati uvjete uzgoja tijekom zime i poduzeti odgovarajuće mjere ako dođe do problema s rastom i razvojem gljiva.

Bolesti

Zbog kontroliranih uvjeta u kojima se uzgaja šampinjon je jako podložan raznim bolestima od kojih se najviše ističu zeleni oblutak, verticiloza i bakterioza.

Zeleni oblutak

Zeleni oblutak je bolest koju uzrokuje gljivica Cladobotryum dendroides, a koja se obično pojavljuje u kasnijim fazama rasta i može uzrokovati značajne gubitke u proizvodnji. Simptomi uključuju pojavu zelenkasto-bijelih vlaknastih struktura koje rastu na površini šampinjona koje se zatim razvijaju u guste, zelene nakupine i mogu pokriti cijelu površinu ploda. Inficirani šampinjon postaje neupotrebljiv za konzumaciju jer imaju neugodan miris i okus.

Bolest se može širiti zrakom, vodom i zaraženim tlom, a infekcija se obično javlja kada se spore gljive zalijepe na plodove. Za suzbijanje bolesti se koristiti različiti fungicidi poput fludioxonila, azokonazola, propikonazola i cymoxanila.

Verticilioza

Verticilioza ili suhi mjehur je bolest koju uzrokuje mikroparazit Verticillium fungicola i predstavlja jednu od najtežih bolesti u uzgoju šampinjona. Bolest se obično javlja u kasnijim fazama rasta, a može uzrokovati velike gubitke u proizvodnji. Simptomi uključuju pojavu crnih pjega na stabljikama i klobucima šampinjona koje se postupno šire i uzrokuju truljenje i propadanje tkiva biljke. Može uzrokovati i smeđe mrlje na gljivama, deformaciju klobuka, smanjenje prinosa i slabljenje cijele biljke.

Širi se također zrakom, vodom i zaraženim tlom. Za suzbijanje širenja bolesti mogu se koristiti fungicidi poput propamokarba, azoksistrobina i fenheksamida.

Bakterioza

Bakterioza je bolest uzrokovana pojavom gram negativne bakterije Pseudomonas tolaasii u tlu i na površini biljke, a očituje se u pojavi mrlja na gljivama, truljenje i propadanje cijele biljke. Infekcija se najčešće javlja kada bakterije uđu u biljke kroz rane ili pukotine na njihovoj površini.

Ako se pojavi infekcija važno je ukloniti zaražene biljke kako bi se spriječilo širenje bolesti na druge dijelove uzgojnog prostora. Također se mogu primijeniti baktericidi poput oksitetraciklina, streptomicina, gentamicina, amikacina i kolistina za suzbijanje Pseudomonas tolaasii koja može biti učinkovita samo u početnoj fazi infekcije.

Štetnici

Jednako kao i na bolesti šampinjon je zbog uvjeta u kojima raste osjetljiv i na razne štetnike koji su karakteristični za ovu vrstu biljke. Među najčešćim štetnicima koji se pojavljuju ističu se muha, moljac i žohar.

Muha

Muha (lat. Lycoriella) je štetnik koji se hrani micelijem šampinjona i podlogom za uzgoj tako što prodire u podlogu i micelij i počinje konzumirati hranjive tvari iz njih. To može dovesti do truljenja, usporavanja rasta i pada prinosa, a osim toga kad se broj muha poveća može se izazvati i estetska šteta jer se leševi mogu nakupljati na gljivama i proizvodima što narušava izgled i kvalitetu.

Da bi se kontroliralo i spriječio napad važno je održavati čistoću i higijenu u uzgojnom okruženju redovnim čišćenjem uzgojnog prostora i uklanjanjem ostataka hrane i podloge za uzgoj koja nije iskorištena. Također se mogu koristiti preventivne mjere poput postavljanja zamki. U slučaju infekcije mogu se primijeniti različite metode zaštite uključujući kemijske insekticide ili biološku kontrolu poput upotrebe bakterija ili gljivica koje napadaju larve muhe.

Moljac

Moljac (lat. Trogoderma) je vrsta štetnika koja se hrani suhim organskim materijalom poput zrna, ptičje hrane, ljekovitog bilja i sušenog voća, ali također može oštetiti i gljive, uključujući šampinjone. Mogu oštetiti micelij i uzrokovati truljenje gljiva, a također mogu ostaviti izmet i paučinu koja se taloži na gljivama i može ih uništiti. Odrasli moljci su tamnosmeđe boje, veličine 4 - 6 mm, a imaju karakteristične zlatnožute pruge na poklopcima. Ženke polažu jaja u podlogu za uzgoj gljiva, a kad se izlegu larve počinju se hraniti micelijem šampinjona. Za prevenciju se mogu koristiti insekticidi poput piriproksifena, deltametrina i fosfina.

Žohar

Američki žohar (lat. Periplaneta americana) je vrsta koja se najčešće pojavljuje na šampinjonu, a hrani se različitom vrstom organskog materijala uključujući i gljive. Oštećuje šampinjone tako što i zarazi izmetom i ostacima hrane što može uzrokovati gubitak prinosa i kvalitete. Također žohari mogu prenositi bakterije i druge patogene organizme što može dovesti do pojave bolesti kod ljudi koji konzumiraju zaražene gljive.

Suzbijanje američkog žohara u uzgoju šampinjona se obično provodi korištenjem insekticida kao što su gelovi, sprejevi ili praškovi. Međutim s obzirom na to da ovi žohari imaju sposobnost razvijanja otpornosti na insekticide važno je slijediti dobru higijensku praksu u uzgoju gljiva uključujući redovno čišćenje prostorija i sprečavanje pojave povoljnih uvjeta za razvoj žohara poput akumulacije organskog otpada.

Upotreba šampinjona

Ovo je jako popularna vrsta gljive čija je primjena široka i najčešće se koristi u kulinarstvu, ali i u kozmetičkoj industriji posebice kod preparata za njegu kose jer je bogat vitaminima D i B3, bakrom, selenom i kalijem.

Berba

Obično se bere kada postigne zrelost što se može procijeniti po veličini klobuka i dužini drške. Berba se obavlja ručno kada klobuk gljive dostigne promjer 3 - 5 cm, a drška postane mekša i tamnija. Prilikom berbe klobuk se lagano okrene i povuče prema gore pri čemu se izbjegava oštećivanje ostatka gljive ili micelija, a potrebno je paziti da se ne bere šampinjon koji ima otvorene pločice ispod klobuka jer može biti neukusan ili otrovan. Preporučuje se berbu obavljati ujutro ili u večernjim satima kako bi se smanjila mogućnost pregrijavanja na suncu, a berba se obavlja kontinuirano svaka 2 - 3 dana u razdoblju 3 - 4 tjedna ovisno o brzini rasta i veličini klobuka.

Sušenje

Sušenje pomaže u produžavanju roka trajanja i omogućuje bolje skladištenje za kasniju uporabu. Može se sušiti na zraku u toplom i suhom prostoru poput podruma ili garaže. Gljivu je potrebno oprati i osušiti, a zatim ih narezati na tanke ploške ili kriške. Narezani šampinjon se rasporedi na papirnate ili pamučne krpe i ostavi se sušiti oko tjedan dana ovisno o vlažnosti zraka. Druga metoda sušenja je u pećnici na niskoj temperaturi 50 - 60°C tijekom 5 - 6 sati. Prije sušenja potrebno je narezati šampinjon na tanke ploške ili kriške koji će se rasporediti na lim za pečenje prekriven papirom za pečenje.

Skladištenje

Najbolje se čuva u hladnjaku na temperaturi 2 - 4°C i to u periodu 4 - 7 dana u papirnatoj vrećici kako bi se spriječila kondenzacija i održala optimalna razina vlage. Preporučuje se da se konzumira unutar 2 - 3 dana kako bi se osigurala njihova najbolja kvaliteta i okus. Čuvanje u plastičnim vrećicama ili zatvorenim spremnicima može potaknuti razvoj plijesni. Moguće je i skladištenje u zamrzivaču zamrzavanjem u plastičnoj vrećici 8 - 12 mjeseci .

Kulinarstvo

Šampinjoni se često koriste u kulinarstvu kao sastojak u raznim jelima. Mogu se konzumirati svježi, kuhani, prženi, pečeni ili sušeni, a najčešće se koriste za pripremu juha, umaka, rižota, sendviča, salata i slično. Jako je zdrava namirnica zbog niske kaloričnosti, zbog toga što sadrži antioksidanse i što je bogata hranjivim tvarima.

Peršin dodaje osvježavajući okus i zelenu boju jelima sa šampinjonima, dok se bosiljak sa šampinjonima savršeno slaže u kombinaciji sa tjesteninama i rižotima. Zahvaljujući svom aromatičnom i zemljastom okusu timijan se često dodaje varivima sa šampinjonima, a ružmarin je odličan izbor za pržene ili pečene šampinjone zbog okusa koji jako podsjeća na bor. Luk se najčešće koristi s gljivama bez okusa jer im daje slatkoću i dubinu okusa, no kod šampinjona, ako se želi izbjeći luk, odlična alternativa mu je vlasac koji će dati lijepu zelenu boju jelima od šampinjona, a češnjak će dati snažan i pikantan okus.

Kozmetika

Šampinjon se u kozmetici koristi zbog hranjivih sastojaka uključujući vitamine, minerale, antioksidanse i aminokiseline. Ovi sastojci mogu pomoći u hidrataciji kože, poboljšanju njenog izgleda i sprječavanju oštećenja. Ekstrakt šampinjona se koristi u različitim proizvodima za njegu kože, poput hidratantnih krema, seruma, tonika, maski i drugih proizvoda. Krema za njegu kože koja sadrži ekstrakt šampinjona može pomoći u hidrataciji i umirenju suhe, iritirane ili osjetljive kože. Antioksidansi prisutni u ekstraktu šampinjona mogu pomoći u zaštiti kože od oštećenja uzrokovanih suncem i drugim okolišnim faktorima.

Medicina

U medicini se koristi zbog svojih ljekovitih svojstava koji uključuju beta - glukane, ergotionein, selen, kalij, fosfor i vitamine B - kompleksa. Pomaže u smanjenju upalnih procesa u tijelu i jača imunološki sustav, snižava kolesterol.

Gospodarstvo

Prema podacima iz 2021. godine najveći ukupni proizvođač šampinjona je Kina koja godišnje proizvede više od 7,5 milijuna t, a konkretno u 2021. godini je to bila Poljska koja je izvela 32,73 % ukupnog svjetskog izvoza. Kada je u pitanju potrošnja šampinjona najveći potrošači su zemlje Europske unije, Amerika, Kanada i Japan. U Europi najviše šampinjona konzumiraju Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Nizozemska. Najveći izvoznici šampinjona su Nizozemska, Belgija, Španjolska i Poljska dok su najveći uvoznici Amerika, Njemačka, Francuska, Kanada i Japan.

Zanimljivosti

Naziv Agaricus bisporus potječe od grčke riječi Agaricus (gljiva) i latinske riječi bisporus (s dvije pore). Ova gljiva je bila dio prehrane ljudi još u antičkom Rimu i Grčkoj, a smatra se da su se koristili čak i prije toga u Kini. U Japanu se smatra simbolom dugovječnosti i zdravlja.

Za uzgoj šampinjona se smatra da su ga prvi počeli uzgajati kineski poljoprivrednici prije nekoliko stoljeća. Moderni uzgoj šampinjona u industrijskim razmjerima počeo se razvijati u Europi u 18. i 19. stoljeću. Šampinjon je prvi put opisao francuski botaničar Joseph Pitton de Tournefort 1707. godine.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Ako imate bilo kakvih pitanja, slobodno nam se obratite u komentarima.

Hvala što čitate!

Tajna Kuhinja

Šampinjon (lat. Agaricus bisporus) - Sve što trebate znati