Sunčanica

Sunčanica (lat. Macrolepiota) je jedna od većih gljiva iz porodice gljiva (Agaricaceae) koja se može naći diljem Europe. Većina vrsta je jestiva i stoga je postala dio ljudske prehrane. Poznata je i pod nazivima smrčulja, kozara, suncobran, kišobranara, srndakuša i parazolka.

Može se naći u listopadnim šumama, mješovitim šumama, na rubovima šuma, među grmljem, na travnjacima ili uz puteve za vrijeme ljeta i jeseni. Raste od srpnja pa sve do studenog, u skupinama ili pojedinačno. Meso velike sunčanice je u početku bijelo, a nakon branja postaje ružičasto.

Sunčanica ima klobuk okruglastog, gotovo jajastog oblika, koji može biti širok 10 - 30 cm, a u iznimnim slučajevima može doseći i 40 cm. Klobuk se s vremenom otvara, širi i postaje plosnat. Bijele je boje, ali prema sredini lagano prelazi u svjetlosmeđu, a na vrhu se nalazi još tamnije glatko i tvrdo ispupčenje.

Klobuk je prekriven ljuskicama smeđe boje koje se prema njegovom rubu prorjeđuju. Listići su u početku bijeli, da bi kasnije poprimili bež boju, gusti su, široki i mekani, a nalaze se blizu stručka, odnosno odmah ispod klobuka.

Stručak je šupalj, tvrd i žilav, pa nije jestiv. Bijele je boje, prekriven valovitim, gustim prugama smeđe boje, dug do 40 cm, širok 1 - 2 cm, a u zadebljanoj bazi čak 4 cm. Na vrhu stručka se nalazi deblji prsten, rastrganog ruba. Spore su bezbojne, glatke, eliptične, a njihov otisak je bijele boje.

Jestive gljive

Vrste sunčanica

Sunčanica je jedna vrsta gljive i ne postoje druge vrste pod tim imenom. Međutim, važno je napomenuti da postoji nekoliko sinonima za ovu vrstu, a neki od njih uključuju Lepiota procera i Chlorophyllum rhacodes.

Osim toga, postoji još nekoliko vrsta u rodu sunčanica (Macrolepiota) koje su slične, a neke od njih su također jestive i popularne u kuhinji. Primjeri takvih vrsta su velika sunčanica koja je ujedno i najpopularnija, grbava sunčanica, otrovna sunčanica, kuštrava sunčanica, oguljena sunčanica. Ove vrste može biti teško razlikovati od nejestivih ili otrovnih gljiva, stoga se preporučuje da se prije konzumiranja konzultira s iskusnim beračem ili stručnjakom za gljive kako bi bili sigurni u identifikaciju vrste.

Velika sunčanica

Velika sunčanica (lat. Macrolepiota procera) je najpopularnija vrsta sunčanice i uglavnom se ova vrsta odabire za uzgoj u umjetnim uvjetima. Poznata je po svojoj velikoj klobučastoj kapici koja može doseći veličinu do 40 cm promjer i ukupne visine 10 - 30 cm.

Klobuk je u početku kupolastog oblika, a zatim se proširuje i postaje ravan, prekriven sivo-smeđim ljuskicama. Stručak može biti do 25 cm visok, s karakterističnim prstenom na sredini. Listići su bijeli i gusto raspoređeni, a kada su gljive zrele, postaju crvenkaste boje.

Raste u šumama, pašnjacima i drugim travnatim područjima, posebno na kiselim tlima. Uobičajena je u Europi, Africi, Aziji i Sjevernoj Americi, a može se naći i u drugim dijelovima svijeta. Smatra se jestivom gljivom, ali se mora kuhati prije upotrebe jer je sirova nejestiva i može izazvati probavne probleme.

Grbava sunčanica

Grbava sunčanica (lat. Macrolepiota mastoidea) je jestiva gljiva, raste od kolovoza do listopada i ima nešto uži klobuk, promjera 8 - 15 cm. Latinski naziv roda "mastoidea" dobila je zbog karakterističnog ispupčenja na klobuku koji izgleda poput bradavice (mastos - bradavica ili dojka, ideos - sličnost).

Kuštrava sunčanica

Kuštrava sunčanica (lat. Macrolepiota rhacodes) je jestiva gljiva, u početku ima klobuk kuglastog oblika, koji se kasnije otvori i postane plosnat. Klobuk je prekriven ispucanom kvržicom i koncentrično postavljenim čehicama.

Oguljena sunčanica

Oguljena sunčanica (lat. Macrolepiota excoriata) je jestiva gljiva, ima klobuk koji je u početku jajolikog oblika, a kasnije postaje plosnat. Kožica na njemu zvjezdasto ispuca pa izgleda kao da je oguljen.

Otrovna sunčanica

Otrovna sunčanica (lat. Macrolepiota venenata) nije jestiva gljiva. Stručak ove otrovne gljive je gladak, a na prerezu i oštećenim mjestima poprima crvenu boju. Ljuske na klobuku otrovne sunčanice su manje guste nego kod velike sunčanice, a listići su tamno žuti ili zeleni. Također, meso otrovne sunčanice je žuto ili smeđe.

Uvjeti rasta

Uzgoj sunčanica zahtijeva dobro drenirano tlo s neutralnom kiselošću. Voli suha područja s hladnijim zimama i toplim ljetima. Najbolje vrijeme za sadnju je rano proljeće, dok su u fazi mirovanja tijekom zime. Gljiva nije pretjerano zahtjevna, pa će i u ne baš idealnim uvjetima dati dobar prinos.

Razmnožavanje

Sunčanica se uglavnom razmnožava spolno, putem spora koje proizvodi plodište, tj. klobuk gljive. Kada sporovi sazriju, oni se otpuštaju u okoliš i mogu se prenositi vjetrom na druge površine, gdje se mogu razviti nove gljive.

Smatra se da sunčanica ima diploidni niz kromosoma, što znači da ima dvije kopije svakog kromosoma, jednu od svakog roditelja. Tijekom spolnog razmnožavanja, dvije jedinke sunčanice se spajaju kako bi se stvorio zigot, što je prva stanica buduće gljive. Zigot se zatim dijeli kroz proces mitoze, gdje se kromosomi udvostručuju i dijele u dvije nove stanice, koje zatim dalje rastu i razvijaju se u novo plodište.

Važno je napomenuti da se sunčanica također može razmnožavati aseksualno, putem micelija koji su podzemni dio gljive. Miceliji se šire u tlu, stvarajući velike mreže koje se mogu protezati kilometrima. Kada uvjeti postanu povoljni, micelij može proizvesti plodište, tj. klobuk i stručak gljive. Međutim, ova vrsta razmnožavanja nije tako česta kao spolno razmnožavanje sporama.

Tlo

Sunčanica je gljiva koje se ne može uzgajati u tradicionalnom smislu poput biljaka, jer raste iz micelija, odnosno mreže sitnih niti ispod površine tla. Osim to, vrsta je gljive koja se obično razvija u prirodnim šumskim staništima, na područjima s bogatom organskom tvari, a ne na poljoprivrednom zemljištu. Stoga, uzgoj sunčanice u umjetnim uvjetima zahtijeva određenu količinu znanja i iskustva.

Ako se planira uzgoj sunčanice u vrtu ili u dvorištu, mogu se koristiti različite metode za stvaranje uvjeta za rast gljiva. Jedan od načina je da se naprave gredice s bogatim organskim tvarima, poput piljevine, zemlje za cvijeće i ostataka voća i povrća koji će pomoći u stvaranju povoljnog okruženja za rast micelija. Također, može se dodati kompost, stajski gnoj ili druge organske tvari u zemlju kako bi poboljšali njezinu plodnost.

Kada je riječ o specifičnim vrstama sunčanice, svaka vrsta ima svoje specifične uvjete rasta i okruženje koje preferira. Na primjer, velika sunčanica raste tijekom toplih i suhih ljetnih mjeseci, na sunčanim mjestima, a voli kiselo tlo. Ako se planira uzgoj, preporučuje se proučiti uvjete rasta i okruženje koje određena vrsta preferira kako bi se osigurali najbolji uvjeti za uspješan uzgoj.

Tlo za uzgoj velike sunčanice mora biti dobro drenirano, što znači da ne smije biti previše vlažno. Optimalne uvjete za rast pruža svježe, labavo tlo sa srednjom kiselosti pH između 6 i 7,5, obogaćeno organskim materijalom. Najbolje tlo za veliku sunčanicu sadrži dobru količinu organskog materijala poput komposta ili treseta, mora biti bogato hranjivim tvarima, posebno dušikom, koji će poticati rast. Preporučuje se dodavanje dušičnih gnojiva prije sadnje.

Klima

Idealna klima za uzgoj velike sunčanice je slična klimi u kojoj gljiva prirodno raste. Većina vrsta sunčanica raste u umjerenoj klimi s prosječnim temperaturama od oko 15 - 20°C tijekom vegetacijske sezone i obično se pojavljuju tijekom jeseni nakon kišnog perioda. No, uvjeti rasta mogu varirati ovisno o vrsti. Na primjer, velika sunčanica preferira suho i toplo okruženje, dok grbava sunčanica preferira vlažna i hladnija staništa.

Vrijeme rasta

Vrijeme rasta sunčanice može varirati ovisno o različitim čimbenicima kao što su temperatura, vlažnost zraka i uvjeti tla. Općenito, velika sunčanica se pojavljuje u kasno ljeto i ranu jesen, obično u kolovozu i rujnu.

Kada se spore nađu u povoljnim uvjetima za rast, micelij se formira i širi u tlu. Kada su uvjeti za rast i razvoj gljive povoljni, micelij proizvodi plodište, tj. klobuk i stručak gljive, što se obično događa u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana.

Međutim, vrijeme rasta može biti pod utjecajem raznih čimbenika, kao što su klimatske promjene ili prirodne katastrofe, što može utjecati na rast sunčanice. Također, velika sunčanica raste sezonski i obično se pojavljuje u ograničenom razdoblju svake godine, što je još jedan čimbenik koji utječe na vrijeme njenog rasta.

Mjesto rasta

Velika sunčanica je gljiva koja se obično nalazi u umjerenoj klimi i raste u šumama, parkovima, livadama i drugim otvorenim područjima. Može se naći u Europi, sjevernoj Africi, Aziji i Sjevernoj Americi. Preferira dobro drenirana tla i obično raste u blizini stabala, u kojima micelij može uspostaviti simbiotski odnos sa stablom, što može pomoći u razvoju gljive. Međutim, sunčanica može rasti i na drugim vrstama tla, kao što su tresetišta i livade.

Važno je napomenuti da sunčanica može apsorbirati teške metale iz tla, zbog čega se ne preporučuje branje s onečišćenih područja ili iz okoliša gdje su prisutni zagađivači. Osim toga, važno je u potpunosti identificirati gljivu prije konzumacije jer postoji nekoliko vrsta sličnih izgleda, od kojih su neke i otrovne.

Faza mirovanja

Sunčanica je gljiva koja, poput većine drugih gljiva, ima fazu mirovanja koja se obično odvija tijekom zime i ranog proljeća. Tijekom ove faze, micelij se nalazi u stanju mirovanja i ne proizvodi plodište, tj. klobuk i stručak gljive. Micelij se može širiti i rasti u tlu ili u drugom podložnom materijalu, kao što su ostaci biljaka ili drvo.

Faza mirovanja završava kada se vremenski uvjeti poboljšaju i postanu pogodni za rast gljive. U toplijim proljetnim i ljetnim mjesecima, kada su temperature stabilne, obično u kolovozu i rujnu, micelij počinje proizvoditi plodište, koje se sastoji od klobuka i struka, koji se razvijaju i rastu do zrelosti.

Važno je napomenuti da sunčanica može biti osjetljiva na promjene temperature i vlažnosti zraka, što može utjecati na njen rast i razvoj. Stoga, uvjeti okoliša, poput temperature, vlažnosti zraka i tla, imaju važnu ulogu u fazama rasta i mirovanja svih vrsta sunčanica.

Branje sunčanice

Sunčanica se obično bere tijekom ljeta i rane jeseni, kada su vremenski uvjeti povoljni za njen rast. To obično podrazumijeva razdoblje od srpnja do listopada, ovisno o geografskoj lokaciji i klimatskim uvjetima.

Prilikom branja, važno je biti siguran u njeno prepoznavanje, jer postoji nekoliko sličnih vrsta gljiva koje mogu biti otrovne. Sunčanica se obično nalazi u šumama, parkovima i drugim područjima s obiljem stabala, a može se prepoznati po velikom klobuku koji može doseći promjer od 40 cm, smeđe-bijele boje s ljuskama te po struku bijele boje s crvenkastom bazom.

Prilikom sakupljanja, potrebno je koristiti nož kako bi se pažljivo odrezala gljiva što bliže tlu, bez da se ošteti micelij koji će proizvoditi nove gljive u budućnosti. Važno je sakupiti samo mlade, svježe primjerke, jer stariji primjerci mogu biti gorki ili imati loš okus. Nakon sakupljanja, potrebno ju je temeljito očistiti, ukloniti sve ostatke tla, lišće i trave koji se nalaze na klobuku i struku gljive.

Skladištenje

Sunčanica se može skladištiti na nekoliko načina, ovisno o tome kada se planira konzumirati. Ako se planira konzumirati u roku od nekoliko dana nakon berbe, preporučuje se pohraniti ih u hladnjak u papirnatim vrećicama ili u plastičnim kutijama sa suhim papirnatim ručnicima. Važno je paziti da nisu previše stisnute, kako bi se izbjeglo brzo propadanje.

Ako se želi skladištiti duže vrijeme, mogu se osušiti. Najbolje ih je narezati na tanke ploške i sušiti na suhom, prozračnom mjestu na sobnoj temperaturi ili u pećnici na najnižoj temperaturi (oko 50°C). Sušene sunčanice mogu se čuvati u staklenim posudama ili u papirnatim vrećicama. Kako bi se izbjegla vlaga, preporučuje se u vrećicu dodati suha riža.

Još jedan način skladištenja sunčanice je konzerviranje. Gljive se mogu kiseliti ili marinirati u octu ili ulju, nakon čega ih se može čuvati u staklenkama u hladnjaku. Važno je pravilno sterilizirati staklenke i poklopce prije ovakvog skladištenja.

Također je važno napomenuti da sunčanice ne smiju stajati dugo na sobnoj temperaturi jer mogu brzo postati nejestive.

Bolesti

Sunčanica je obično zdrava gljiva koju ne napada mnogo bolesti. Međutim, kao i svaka biljka ili gljiva, podložna plijesni, truleži i bakterijskim infekcijama.

Plijesan

Plijesan je gljivična infekcija koja se obično pojavljuje na sunčanicama koje su pohranjene u nepropusnim vrećicama ili ako su skladištene na vlažnom mjestu. Vlaga pruža idealne uvjete za razvoj plijesni, a kada se pojavi, plijesan može uzrokovati tamne mrlje na površini gljive. Te mrlje su često sive ili zelene boje.

Plijesan se razvija kada spore gljivica dobiju dovoljno vlage i hranjivih tvari, što je idealan uvjet za rast gljivica. Sunčanice su podložne plijesni jer mogu apsorbirati puno vode ako nisu pravilno skladištene. Plijesan može proizvesti toksine koji mogu utjecati na zdravlje, stoga se preporučuje uklanjanje bilo koje gljive koja je zahvaćena plijesni.

Kako bi se spriječio razvoj plijesni na gljivama, preporučuje se brzo konzumiranje svježe ubrane gljive i pravilno skladištenje, da nisu u kontaktu s vodom ili drugim izvorima vlage.

Bakterijske infekcije

Bakterijske infekcije mogu utjecati na sunčanice koje su pohranjene na vlažnom mjestu ili ako su skladištene preblizu drugih gljiva ili plodova koji su zaraženi bakterijama. Bakterijske infekcije mogu uzrokovati tamne mrlje, oštetiti okus i teksturu gljive i učiniti ih neprikladnima za konzumaciju.

Kako bi se smanjio rizik od bolesti, preporučuje se brati samo zdrave i čvrste gljive te ih pravilno skladištiti kako bi se izbjeglo zadržavanje vlage. Također, važno je paziti na znakove bolesti i izbjegavati pohranjivanje bolesnih ili oštećenih gljiva zajedno s drugima.

Upotreba sunčanice

Sunčanica se primarno koristi u kulinarstvu, iako postoje neke tvrdnje za njeno korištenje i u medicini, no istraživanja njenih zdravstvenih prednosti nisu još dokazana.

Kulinarstvo

Sunčanica je jestiva gljiva koja se često koristi u kuhinji na razne načine, a najčešće se priprema pržena, pečena ili kuhana. Imaju blagi okus koji se dobro slaže s drugim namirnicama, pa se mogu dodati u variva, rižota, tjestenine ili salate.

Prije upotrebe, potrebno ih je očistiti i ukloniti vanjske dijelove koji su tvrdi i neprobavljivi. Također je važno pažljivo provjeriti gljivu prije upotrebe i ukloniti bilo kakve tragove insekata ili oštećenja.

Sunčanica se također može sušiti i čuvati za kasniju upotrebu. Sušene sunčanice mogu se koristiti u varivima, juhama ili umacima, a mogu se i samljeti i dodati jelima kako bi se pojačao okus. Važno je napomenuti da neke vrste mogu biti toksične i ne smiju se konzumirati. Stoga je važno dobro prepoznati gljive prije konzumacije.

Medicina

Iako se sunčanica najčešće koristi u kulinarstvu, neka istraživanja su pokazala da bi mogla imati i određene zdravstvene koristi. Međutim, treba napomenuti da ove studije nisu još uvijek dovoljno dokazane te se prije bilo kakve upotrebe u medicinske svrhe treba konzultirati s liječnikom.

Neki stručnjaci tvrde da sunčania može imati antibakterijska, antivirusna, protuupalna i antioksidativna svojstva. Također, smatra se da može pomoći u smanjenju kolesterola, a u tradicionalnoj kineskoj medicini, koristi se za liječenje kašlja i respiratornih problema. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se potvrdile ove potencijalne koristi sunčanice u medicini.

Zanimljivosti

Najveća sunčanica na svijetu pronađena je u Velikoj Britaniji i težila je preko 25 kg. U Engleskoj se nekad nazivala "shaggy parasol" zbog svojih dugih, nitičastih vlakana na klobuku. Bila je popularna gljiva u antičkoj Grčkoj i Rimu, a često se spominje u njihovoj književnosti i poeziji, dok se i danas u nekim dijelovima Indije koristi u proizvodnji papira.

Sunčanica ima veliku povijest u kulinarstvu i koristila se u mnogim tradicionalnim jelima širom svijeta, uključujući talijanske "frittelle di macrolepiota", tursku "güveç" i španjolsku "revuelto de setas". Često se miješa s otrovnim gljivama poput kožare i zelene pupavke, pa je vrlo važno pažljivo prepoznati gljivu prije konzumacije.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Ako imate bilo kakvih pitanja, slobodno nam se obratite u komentarima.

Hvala što čitate!

Tajna Kuhinja

Pretraži ovaj blog