Tajna Kuhinja

Zečarka Zečarka (lat. Grifola frondosa) je kvalitetna jestiva i ljekovita gljiva iz porodice Meipilaceae. U prirodi tijekom ljeta i jeseni raste na brezi, brijestu ili na hrastu. Saprofitna je gljiva i obično se pojavljuje na donjem dijelu trulih ili već odumrlih debala drveća, kao i na panjevima. Rasprostranjena je na području Europe, Azije i Sjeverne Amerike, a osim već spomenutog drveća, može rasti i uz bukve, javore, kestene i lipe. Zna se pojavljivati na istim mjestima i po nekoliko godina. Na tvrdom lisnatom drveću, a nekad i na četinjačama, djeluje poput parazita i uzrokuje njihovo truljenje. Plodno tijelo zečarke sastavljeno je od velikog broja klobuka koji zajedno mogu biti široki 30 do 50 cm. Klobuci mogu biti sivozelene do sivosmeđe boje, imaju valovite i svjetlije rubove. Bijeli stručak gljive je kratak i jako razgranat, promjera do 4 cm. Krhko meso je bijele boje, ima ugodan okus i intenzivan miris sličan mirisu brašna. Spore gljive zečarke su glatke i ovalne te ostavl

Vrganj Vrganj (lat. Boletus edulis) jedna je od najpopularnijih jestivih gljiva iz velikog carstva gljiva. Pripada porodici vrganjevki koja uključuje više od 2.000 vrsta. Među njima ima mnogo poznatih jestivih stapčarki, ali i otrovnih. Najpoznatija jestiva je vrganj, dok je najpoznatija i najveća otrovna gljiva ludara s karakterističnim crvenim stručkom i bijelim klobukom. Latinsko ime je dobio prema frazi bolos edulis, što znači jestivi grumen. U našim je krajevima veoma popularan za branje, pa tako ima i nekoliko imena: orvanj, jesenjski vrganj, varganj, hrženjak ili sirnjaja. Zahvaljujući karakterističnom izgledu, vrganj je jestiva i lako prepoznatljiva biljka. Ovisno o vrsti, klobuk može narasti 7 - 30 cm, ali je uvijek manji od stručka koji je uzak odmah ispod klobuka, ali se prema podnožju širi. Klobuk može biti u nekoliko nijansi smeđe boje, od blijedosmeđe to tamnije, gotovo crne nijanse. Isprva je poluokrugla, a zatim rašireniji, dok su klobuci nekih vrsta ulegnuti. Zaniml

Tartufi Tartufi (lat. Tuber) su mikorizne gljive što znači da uspostavljaju simbiotski odnos s korijenjem drveća, najčešće hrasta ili kestena gdje drveće hranjive tvari dobiva iz tla, a drvo pruža gljivi zaštitu i druge tvari koje joj trebaju. Rastu pod zemljom, a javljaju se u različitim dijelovima svijeta uključujući Europu, sjevernu Ameriku, Aziju i Afriku. Obično su okrugli, nepravilnog oblika i različitih veličina koja može varirati od nekoliko cm do veličine ljudske šake. Pripadaju porodici Tuberaceae i mogu uspijevati pri različitim temperaturama primjerice 5 - 25°C, ovisno o vrsti. Važno je napomenuti da proces formiranja i sazrijevanja tartufa ovisi o različitim faktorima uključujući vrstu tartufa, lokalne uvjete, tip tla i klimu. Općenito tartufi mogu trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina da se razviju do punog sazrijevanja. To je prirodni proces koji se ne može ubrzati, a zreli tartufi imaju karakterističnu aromu i okus koji ih čini vrijednima u kulinarstvu. Tar

Sunčanica Sunčanica (lat. Macrolepiota) je jedna od većih gljiva iz porodice gljiva (Agaricaceae) koja se može naći diljem Europe. Većina vrsta je jestiva i stoga je postala dio ljudske prehrane. Poznata je i pod nazivima smrčulja, kozara, suncobran, kišobranara, srndakuša i parazolka. Može se naći u listopadnim šumama, mješovitim šumama, na rubovima šuma, među grmljem, na travnjacima ili uz puteve za vrijeme ljeta i jeseni. Raste od srpnja pa sve do studenog, u skupinama ili pojedinačno. Meso velike sunčanice je u početku bijelo, a nakon branja postaje ružičasto. Sunčanica ima klobuk okruglastog, gotovo jajastog oblika, koji može biti širok 10 - 30 cm, a u iznimnim slučajevima može doseći i 40 cm. Klobuk se s vremenom otvara, širi i postaje plosnat. Bijele je boje, ali prema sredini lagano prelazi u svjetlosmeđu, a na vrhu se nalazi još tamnije glatko i tvrdo ispupčenje. Klobuk je prekriven ljuskicama smeđe boje koje se prema njegovom rubu prorjeđuju. Listići su u početku bijeli,

Smrčak Smrčak (lat. Morchella) je jestiva gljiva iz porodice smrčaka (Morchellaceae). Naziva se još pravi smrčak, crni smrčak, dok se u nekim zemljama naziva i vrganj. Vrlo je popularna gljiva u Europi i Sjevernoj Americi Meso gljive je tanko i krhko, bijele do žuto-smeđe boje, ugodnog mirisa. Stručak je 4 - 6 cm visine, 2 - 3 cm širine, šupalj, nepravilnog oblika. Klobuk je tamniji od stručka, veličine 4 - 8 cm, stožastog oblika, tup na vrhu, pun nepravilnih udubina saćaste strukture. Spore su glatke i eliptične, žute boje. Smrčak raste u proljeće ili rano ljeto, na travnjacima, šikarama i u vlažnim šumama, najčešće na stablima ili korijenju drveća javora, topola, starih jabuka, borova i hrastova. Smrčci su otrovni dok su sirovi, zato ih je potrebno termički obraditi, jer se kuhanjem raspadaju termolabilni toksini koje inače sadrže. Zbog ugodnog okusa, korištenje smrčaka u kulinarstvu je vrlo široko, uključujući kuhanje, pečenje, prženje i dodavanje u salate. U tradicionalnoj med